O Kolačićima na ovom sajtu

Ovaj sajt koristi kolačiće kako bismo poboljšali Vaše onlajn iskustvo. Ako nastavite da koristite ovaj sajt, a niste promenili podešavanja u vezi sa kolačićima, pretpostavljamo da se slažete sa našom upotrebom kolačića. Za više informacija o tome kako da promenite podešavanja u vezi sa kolačićima, posetite našu stranicu politika upotrebe kolačića.

Izaberite svoju platformu i kupite
Isprobajte na mesec dana besplatno uz 10 licenci...
Čemu služi nalog?
Dobro došli u CogniFit! Dobro došli u CogniFit Istraživanje! CogniFit Healthcare CogniFit Employee Wellbeing

Napravićete lični nalog. Ova vrsta naloga je stvorena kako bi vam pomogla da ispitate i trenirate svoje kognitivne veštine.

Napravićete nalog za upravljanje pacijentima. Ovaj nalog je dizajniran da pomogne zdravstvenim radnicima (lekari, psiholozi...) u dijagnostici i kognitivnoj stimulaciji.

Napravićete porodični nalog. Ovaj nalog je dizajniran da omogući članovima vaše porodice pristup CogniFit-ovim testovima i treninzima.

Napravićete nalog za istraživanje. Ovaj nalog je posebno stvoren kako bi pomogao istraživačima u studijama koje žele da obave u oblasti kognicije.

Napravićete nalog za upravljanje učenicima. Ovaj nalog je dizajniran kako bi omogućio vašim učenicima pristup CogniFit-ovim testovima i treninzima.

Napravićete nalog za upravljanje preduzećem. Ovaj nalog je dizajniran da omogući vašim zaposlenima pristup CogniFit evaluacijama i obuci.

Napravićete nalog programera. Ovaj nalog je dizajniran da integriše CogniFit proizvode u vašu kompaniju.

loading

Za korisnike od 16 godina i starije. Deca mlađa od 16 godina mogu da koriste CogniFit zajedno sa roditeljem, ako i roditelj ima nalog na platformi za porodice.

Klikom na Prijavi Se ili korišćenjem CogniFit-a, potvrđujete da ste pročitali, razumeli i složili se sa CogniFit korišćenja i sa Privatnosti.

Povezanost Uma I Mozga

Povezanost Uma I Mozga

Poimanje i teorije o umu su se razlikovale s obzirom na različit vremenski period nastanka, verska uverenja i kulture kao i kroz antičku i modernu filozofiju. U ranim teorijskim okvirima o umu (Platon i Aristotel i, kasnije, srednjovekovni filozofi) um je bio povezan sa dušom, na koju se posmatralo kao na besmrtnu i božansku. Većina pristupa, uključujući i moderna shvatanja, opisuje um kao misao i svest koja je vezana za iskustvo i okruženje. Um se takođe vezuje i za našu ličnost, što se može zaključiti i iz popularnih izraza kao što je na primer "dvoumiti se". Memorija, pažnja, logika, pronicljivost, rešavanje problema, sposobnost komunikacije i, u zavisnosti od teorije, emocije, i nesvesni procesi su među osnovnim karakteristikama uma.

Povezanost uma i mozga je očigledna u svim raspravama o umu, i u skorije vreme u psihijatriji i neuronauci. Kognitivna nauka i trenutno proučavaju interakciju između moždanih procesa, ponašanja i kognicije. Kognitivna neuronauka aktivno proučava kako ljudi, aktivna i razumna bića, koriste svoje mozgove za ostvarivanje svojih ciljeva i ispunjavanje svojih potreba u uslovima složenog i promenljivog okruženja. Ovo istraživanje pokazuje mnoštvo zamršenih veza između , za koju se smatra da je umna aktivnost, i okruženja i, između kognicije i akcije, za koju se smatra da je fizička aktivnost[1]. Nedavno fMRI istraživanje [2] pokazuje da osnovne senzorne i motorne, kognitivne funkcije, kao i procesi višeg reda zaduženi za prepoznavanje lica i reči, kao i misli, gde se za sve navedene smatra da su umne aktivnosti, se obavljaju od strane područja u mozgu koja su posebno specijalizovana za ove procese, što sugeriše da se interakcija između mozga i uma odvija preko mehanizama u mozgu koji su posebno specijalizovani za to. Epizodično pamćenje, sposobnost da zapamtimo šta se desilo i kada, za koju se smatra da je isključivo ljudska sposobnost, je vrlo bitna mogućnost ljudskog uma. Ova oblast je bila temeljno istraživana [3] uz upotrebu tehnika snimanja i ova posebna područja mozga zadužena za epizodično pamćenje, područja frontalnog režnja (različita područja u odnosu na ona koja su zadužena za semantičko pamćenje) dokazano dalje povezuju mozak i um.

Povezanost mozga i uma je od posebnog značaja za oblast psihijatrije koja je dugo primenjivala pristup dihotomije između mozga i uma. Gabbard 2005, tvrdi da mozak i um nisu odvojeni entiteti već da je "um aktivnost mozga". Gabbard, 2005,[4] ne odobrava vezivanje genetskih, medicinskih i biomedicinskih faktora za entitet mozga, i okruženje, psihoterapijske i psihosocijalne faktore za entitet uma, i zalaže se za jedinstvo i entitet um-mozak tako što naglašava zamršenu prirodu odnosa interakcije između gena i okruženja, kao i između psihosocijalnih faktora i strukture mozga. Polarizacija mozga i uma u savremenoj psihijatriji, i posledično stav da su lekovi namenjeni biloškim ili nervnim poremećajima dok je psihoterapija namenjena psihološkim ili umnim poremećajima, je, po njegovom viđenju, zabluda i usporava sprovođenje sveobuhvatnog tretmana koji su bio-psihosocijalni.

U ovom kontekstu psihijatrijskog istraživanja mozga, korišćenjem tehnika snimanja mozga došlo se do dokaza da umno-povezane varijable igraju važnu ulogu u neurofiziološkim osnovama ponašanja ljudi[5]. Do ovog zaključka se došlo na osnovu rezultata istraživanja efekata psihoterapije kod pacijenata sa opsesivno-kompulsivnim poremećajem, paničnim poremećajem ili unipolarnom velikom depresijom, koji pokazuju da su funkcije i procesi primenjeni u psihoterapiji uticali na aktivnost i plastičnost mozga. Rezultati istraživanja placebo efekta takođe dovode do istog zaključka da umno-zasnovani mentalnih procesi pokreću aktivnosti mozga[5]. Ova istraživanja pokazuju da samo verovanje i očekivanje do kog je došlo nakon uzimanja placebo leka, je menjalo fiziološke i hemijske aktivnosti u mozgu.

Reference

[1] Makeig S, Gramann K, Jung T, Sejnowski T J, Poizner H, Linking brain, mind and behavior. International Journal of Psychophysiology, Volume 73, Issue 2, August 2009, Pages 95-100; Neural Processes in Clinical Psychophysiology

[2] Kanwisher N. Functional specificity in the human brain: A window into the functional architecture of the mind. PNAS, June 22, 2010 (vol. 107, no. 25, 11163-1117)

[3] Tulving E. Episodic memory: From mind to brain. Annu. Rev. Psychol. 2002. 53:1-25

[4] Gabbard G.O. Mind, brain, and personality disorders, American Journal of Psychiatry 2005; 162:648-655)

[5] Beauregard M. Effect of mind on brain activity: Evidence from neuroimaging studies of psychotherapy and placebo effect. Nord J Psychiatry 2009; 63:5-16.

Molimo Vas da ukucate svoju email adresu